Ekološko obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo:

Powered by

LOVRO KRNIĆ Prilaz V. Holjevca 8 HR-47000 Karlovac

Tel:+385 (0) 47 614 772 Tel:+385 (0) 47 732 210 GSM: +385 (0) 91 546 6686 miro@kontkod.com

Ekološko pčelarenje od odluke do prodaje (2.dio)

U nastavku još o nekim problemima ekološkog pčelarenja.

Najveći problem ekološkog pčelara su seleći pčelari. Prema Pravilniku o ekološkom pčelaranju mora se zadovoljiti čitav niz uvjeta kako bi se pčelinjak mogao proglasiti ekološkim, a jedan od najvažnijih uvjeta je da u blizini nema konvencionalnog pčelinjaka. Nije problem zadovoljiti uvjet o udaljenosti od auto-ceste ili industrijskog postrojenja ili kemijski tretiranog poljopriovrednog nasada, ali kako se zaštiti od dolaska selećeg pčelinjaka.
Pravilnikom o držanju pčela drugi pčelar se može naseliti već na 400 metara od ekološkog pčelara. Riješenje je u donošenju uredbe kojom bi MPŠVG zaštitilo ekološkog pčelara, odnosno propisalo veću udaljenost na koju se može naseliti seleći pčelinjak.

Pravilnikom o ekološkom pčelarenju pčele se ne smiju prihranjivati sirupima i pogačama. Za uzimljavanje ekološki pčelar mora svojim pčelama ostaviti dostatne količine meda, i to naravno laganijeg meda (bagrem, livada). Na ovaj način se umanjuje prinos na ekološkom pčelinjaku od 20-30% u odnosu na konvencionalni, što posljedično znači da će i proizvod sa ekološkog pčelinjaka imati veću cijenu.

Treba nešto reći i o cijeni ekološkog meda i pčelinjih proizvoda, cijena je viša u odnosu na konvencionalni med samo za oko samo 10-20%, a na nekim mjestima je čak ista, iako bi trebala biti veća za najmanje 50% uzmemo li u obzir uložena sredstva, vrijeme i trud koje je uložio ekološki pčelar u posao kojega obavlja. Uz to ekološki pčelar plaća nadzor pčelinjaka, plaća izdavanje potvrdnice, sav pribor i materijal za pčelarenje, vrcanje, punjenje, pakiranje mora zadovoljavati uvjete ekološke proizvodnje, te je kao takav i puno skuplji. Zbog plaćanja svih drugih dokumenata i papira koje ekološki pčelar mora imati u odnosu na konvencionalnog pčelara kojemu sva navedena dokumentacija ne treba.

Na tržištu se ekološki med vrlo teško probija. Djelomično zato što je ekološki med skuplji za oko 10-20%, ali i zbog svijesti kupaca koji još uvijek u većini slučajeva neznaju što znači ekološki med. Ekološki pčelar može prodati samo onoliko koliko je proizveo, odnosno količinu za koju je dobio Rješenje MPŠVG. U Rješenju je navedeno o kojim vrstama proizvoda, količinama, vrstama pakiranja se radi. Nažalost na našim tržnicama imamo konvencionalne pčelare koji pčelare sa 20 košnica ali cijele godine prodaju med, moram se zapitati kako uspijevaju sa tako malo košnica proizvesti tako velike količine. Najznačajnije je to da je svaki pčelar u stanju tvrditi kako je baš njegov med zapravo "ekološki" iako za to nema nikakve argumente.
Smatram da treba reći istinu: svaki med i drugi proizvodi od pčela i meda su zdravi, ljekoviti, međutim ekološki med u odnosu na konvencionalni garanitrano je proizveden na čistom ekološkom prostoru, na način koji je reguliran zakonom, pčele nisu tretirane kemijskim lijekovima tako da ne sadrži u sebi antibiotike, pesticide, teške metale i ostale štetne primjese. Ekološki proizvod mora imati potvrdu da zadovoljava uvjete ekološke proizvodnje u što se svatko tko želi može uvjeriti.
Ovom prilikom bih predložio i udruzi potrošača da umjesto analize peludnih zrnaca u medu traži analizu štetnih kemijskih primjesa i teških metala, jer će ionako svi pčelari analizu peludnih zrnaca u dogledno vrijeme morati imati bili oni ekološki ili konvencionalni.

Ekološki pčelar je na udaru svih mogućih kontrola, Državnog inspektorata, veterinarske, zdravstvene i tržišne inspekcije, i ekološke inspekcije MPŠVG, što sam i sam iskusio u posljednje 2 godine. Nerjetko se događa da sve navedene inspekcije i kontrole uredno obilaze ekološkog pčelara jer imaju što kontrolirati, od dokumentacije do deklaracije na proizvodu. Istovremeno kontrole "preskaču" konvencionalne pčelare koji čak nemaju niti etiketu na svome proizvodu. Osobno sam takav slučaj doživio na jednoj većoj manifestaciji.

Ono što smeta ekološke pčelare je krajnje nesavjesno ponašanje pojedinih konvencionalnih pčelara. Nije rijetka pojava da se med prodaje, bilo na kućnom pragu ili na javnim manifestacijama bez deklaracije i naljepnice o proizvođaču i porijeklu, u neadekvatnoj ambalaži od drugih proizvoda (u čemu prednjače kiseli krastavci). Nažalost ima i pčelara koji nekažnjeno zloupotrebljavaju znak "Ekološki proizvod Hrvatske", a ima i ekoloških pčelara koji prodaju ovogodišnji med sa znakom "Ekološki proizvod Hrvatske" koji su dobili ranijih godina. Također se prodaje i ekološki med za koji je pčelar ishodio samo potvrdnicu, a nije dobio Rješenje MPŠVG.

Medu se dodaju razni kemijski pripravci kao na primjer cedevita ili drugi dodaci sa bijelim šećerom. Bez obzira daje li se pčelama ili se dodaju izravno u med, med s drugim kemijskim supstancama ne samo da nije ljekovit već je štetan za ljude, a posebno je štetan za bolesnike. Treba znati da se med ne može popraviti, može se samo pokvariti. Ovakvim radnjama nesavjesnih pčelara kod kupaca se stvara vrlo loša slika. Na taj način se nanosi velika šteta kako potencijalnim kupcima tako i samim pčelarima.

Neki od ovih problema mogli bi se riješiti stručnijim i savjesnijim radom inspekcija i kontrola. Ali dok ne naraste svijest pčelara i svih onih koji proizvode i bave se na bilo koji način sa medom i drugim pčelinjim proizvodima, pa čak i samim kupcima neće doći do bitnijih pomaka.

Ekološki pčelari svoj med prodaju uglavnom na manifestacijama zdrave hrane, koje se održavaju između ostalog i pod pokroviteljstvom MPŠVG ili drugih institucija. Bilo bi dobro da se na tim manifestacijama odvoje posebno ekološki proizvodi, a posebno ostali proizvodi, kako bi kupci imali jasnu sliku o tome što im se nudi i šta kupuju. Još bi bilo bolje kada bi se mogle organizirati samo ekološko izložbene prodaje. Nažalost troškovi za nastup na ovakovim manifestacijama ekološki proizvođači snose sami. Manje bi bilo problema oko prodaje ekološkog meda kada bi kod nas postojale manje trgovine koje bi isključivo vršile prodaju ekoloških proizvoda, a kada bi one za svoju djelatnost imale potporu MPŠVG. Plasman proizvoda mogao bi se ostvariti i na način da se ekološki proizvođači organiziraju u interesne zadruge zašto postoji zakonska mogućnost, međutim problem je u tome što je zakon OPG-u ograničio proizvodnju (1.000 kg meda godišnje) te je investicijski nemoguće organizirati zadružnu prodaju. Nažalost i samo okupljanje ekoloških proizvođača predstavlja veliki trošak, naime u Hrvatskoj postoji nekoliko ekoloških pčelara u nekoliko različitih županija.

povratak na glavnu stranicu