200. OBLJETNICA KARLOVAČKOG TISKARSTVA

Grad Karlovac ima više od 190 godina tradicije u tiskarstvu. U Karlovcu je od 1809. god. radila francuska vojna tiskara, a začeci toga plemenitog umijeća zabilježeni su u doba francuske okupacije (1809. - 1813.), kada se u Karlovcu spominje prvi pribilježeni tiskar Gašpar Veisz. U njegovoj je tiskari 1811. god. tiskana knjiga "Regulament! Zaderxavajuchi. Mustranje, i Manovre Pishakah od pervoga kolovoza 1791. i Karlovcu kod Gašpara Veisza Slovo-Tikaacza z dopuschenvem Ztaryh 1811.", prijevod udžbenika za francusku vojnu školu što gaje učinio Danijel Ristić, učenik tadašnje vojne akademije u Karlovcu. U to doba u Karlovcu djeluje i francusko Czivil y Milyterzko knyg Pritiskane, za koje su Francuzi sami donijeli drvenu prešu i sav ostali tiskarski pribor potreban za tiskanje službenih akata okupacijskih vlasti. Ta je drvena preša, promijenivši nakon pada francuske okupacije nekoliko vlasnika, ubrzo postala temelj znamenite tiskare Ivana Nepomuka Prettnera. Rad toga plodnog, vrijednog i spretnog tipografa i njegove obitelji obilježava više od 70 godina tiskarstva u Karlovcu. Od 1814. god., kada se Prettner prvi put spominje kao knjigoveža za magistratske potrebe, pa do 1892. god., kada je posljednji put zabilježen tiskarski rad u njegovoj tiskari.
Poznatoj tiskari Ivana Nepomuka Prettnera pridružio se 1861. god. "Tiskarski i književni zavod" Abela Lukšića. Proizvodi tiskare Abela Lukšića pripadaju najvrsnijim radovima tog vremena. 0 tome svjedoče i priznanja što su im dodijeljena. No djelatnost tiskare, iako vrlo bogata, bila je kratkotrajna, samo do 1866. god.
Dvadesetak godina kasnije, 1887. god., uz još postojeću Prettnerovu tiskaru osniva se nova "Knjigotiskara i tvornica kaučuk-štampilja" Dragutina Hauptfelda. Ta, za ono vrijeme također moderno opremljena tiskara imala je 120 vrsta slova, latiničnih, ćiriličnih i gotičkih, a spominju se i staroslavenska. Tiskaju se knjige pretežno karlovačkih autora, tiskanice, karlovački listovi "Svjetlo" i "Karlovački glasnik", razni drugi radovi, a izrađuje se 55 različitih vrsta žigova. Istina, strojeve Hauptfeldove tiskare još uvijek ne pokreće struja već ljudska ruka ili noga, a strojeve za žigove zagrijavali su pomoću 10 do 20 petrolej-cilindara. Tiskara je djelovala punu 61 godinu, a mnogi radnici, poznati tipografski majstori, pa i oni koji su se zaposlili u "Ognjenu Prici", izučili su grafičku vještinu u toj tiskari.
Krajem 19. st. osniva se u Karlovcu još jedna tiskara i knjigovežnica, čiji je vlasnik bio Dragutin Fogina. On je najprije 1984. god. preuzeo knjigovežnicu Marije Prettner, a pošto je 1899. god. nabavio tiskarske strojeve i slova, otvorio je i tiskaru. Strojevi su radili najprije na benzinski pogon, a 1908. god. uvedena je električna energija.
I Hauptfeldova i Foginova tiskara uspješno su djelovale do prvoga svjetskog rata. Taj se rad nastavio i u međuratnom razdoblju. Naročito plodan bio je rad tiskare D. Fogine uoči prvoga svjetskog rata, kada su u njoj tiskane novine "Narodni glas", knjiga "Grad Karlovac opisan i orisan" Rudolpha Strohala (1906) i mnoge druge knjižice. Tada je, istina vrlo kratko, od 1899. do 1903. god., djelovala i tiskara Pavla L. Weisera, u kojoj se tiskao list "Zora", za ono vrijeme časopis koji je donosio vrlo široka politička shvaćanja.
U razdoblju između dva rata postojale su, uz već spomenute, još neke tiskare. Bile su to tiskare Dure Sabana, Slave Božičevića, Alonza Rabina i, najveća i nabolje opremljena među njima, "Dionička štamparija". Tu su tiskaru 1921. god. na poticaj Rudolfa Grdešića osnovali mnogi karlovački obrtnici, trgovci, industrijalci i intelektualci kao dioničari utemeljitelji, a pridružila im se i Pokupska banka Karlovac. Upravitelj tiskare postao je Rudolf Grdešić, čovjek širokog znanja i bogatog grafičkog iskustva. Rođeni Karlovčanin, tiskarski je zanat izučio kod Dragutina Hauptfelda, a usavršavao se u Zagrebu, Ljubljani, Rijeci, Beču, i Leipzigu, gdje je završio jednogodišnju grafičku školu i tako se osposobio za samostalno vođenje tiskare. Potrudio se da "Dioničku štampariju" opskrbi najsuvremenijom opremom, uključujući i brzotiskarski stroj. Bila je to, prema riječima samog Grdešića, najbolje opremljena karlovačka tiskara, a njezina se oprema stalno modernizirala.
1939. god. štamparija mijenja ime u "Karlovačka tiskara" i radi pod tim imenom sve do 1946. god. I ostale karlovačke tiskare preživjele su ratni vihor, kada su konficirane a od njih je osnovana Državna štamparija. U Karlovcu danas postoje mnoge veće i manje tiskare, koje nastavljaju tradiciju tiskarstva u gradu.

Z. Grgeljac, Karlovac, 2009.
Literatura: R. Strohal, Grad Karlovac opisan i orisan, 1906.
Monografija Karlovca 1579-1979, Povijesni arhiv Karlovac, 1979.
D. Budiša, Počeci tiskarstva u europskih naroda, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1984.
M. Vrbetić, 180 godina tiskarstva u Karlovcu, Karlovac, 1988.

Povodom 200. obljetnice tiskarstva u Karlovcu Hrvatsko filatelističko društvo iz Karlovca izdaje prigodnu poštansku omotnicu, sa danom 20. lipnja 2009. godine. Autor žiga i omotnice je Zdenko Grgeljac.

 

 

povratak na glavnu stranicu